Poremećaji iz spektra autizma (PSA)

Vodič za govorno-jezičke i razvojne teskoće – Doc Dr Bojana Drljan

Šta je to?

Složeni neurorazvojni poremećaj koji primarno utiče na socijalnu komunikaciju i interakciju, uz prisustvo specifičnih, repetitivnih obrazaca ponašanja, aktivnosti i interesovanja.

Kako se ispoljava?

  • teškoće u uspostavljanju kontakta očima u komunikativnu svrhu u zajedničke pažnje;
  • teškoće u razvoju simboličke igre (igre zamišljanja scenarija);
  • kašnjenje ili izostanak govora, ili upotreba govora na neuobičajen način (npr. ponavljanje fraza iz crtanih filmova);
  • samostalna igra, teškoće u interakciji sa vršnjacima i drugima van porodičnog okruženja;
  • specifična interesovanja koja zaokupljaju detetovu pažnju (npr. ređanje igračaka, fasciniranost brojevima ili slovima na malom uzrastu);
  • otpor prema promenama u rutini.

Zašto može doći do zabune?

Budući da je spektar širok, suptilnije teškoće kod dece sa visokim sposobnostima mogu se pogrešno tumačiti kao stidljivost ili „čudan karakter”. Sa druge strane, mnogi rani simptomi (npr. loša slušna pažnja, neusklađen kontakt očima, kašnjenje u razvoju simboličke igre, kašnjenje u razvoju razumevanja govora) mogu dovesti do toga da se pomisli da je u pitanju autizam, a mnogi od tih simptoma mogu biti deo kliničke slike drugih poremećaja.

Šta ako se dete ne uključi u stručni tretman?

Edukativni ishodi:

  • nemogućnost funkcionisanja u standardnom školskom okruženju bez adekvatnog prilagođavanja (struktura, vizuelna podrška);
  • „otpor” prema učenju gradiva koje detetu nije u fokusu interesovanja, uz istovremeno zanemarivanje ostalih važnih oblasti;
  • visoka senzorna preosetljivost koja može dovesti do potpunog blokiranja i nemogućnosti učenja u učionici (buka, svetlo, mirisi).

Socioemocionalni ishodi:

  • Duboka socijalna diskonekcija: bez podrške u razvoju socijalnih veština, jaz između deteta i vršnjaka se sa godinama drastično povećava;
  • Emocionalni slomovi: nastaju kao posledica nemogućnosti da se iskažu potrebe ili kao reakcija na preveliki broj informacija;
  • Razvoj sekundarnih poremećaja: visok rizik od pojave depresije i ozbiljnih anksioznih poremećaja u adolescenciji zbog svesti o sopstvenoj različitosti.

Kako logoped pomaže?

  • jasnom određivanju teškoća (kašnjenje ili atipičnosti);
  • razvojem funkcionalne komunikacije;
  • radom na razumevanju apstraktnih i socijalnih pojmova;
  • vežbama zajedničke pažnje;
  • tumačenjem emocija i socijalnih pravila;
  • strukturiranim učenjem fleksibilnosti;
  • primenom vizuelnih podrški.
< Nazad za sve tekstove