Emocionalni poremećaji i njihov uticaj na komunikaciju
Vodič za govorno-jezičke i razvojne teskoće – Doc Dr Bojana Drljan
Šta je to?
Ova kategorija obuhvata širok spektar stanja, od socijalne i generalizovane anksioznosti do depresivnih raspoloženja i traumatskih iskustava, koja se primarno odražavaju na detetovu potrebu, motivaciju i sposobnost da stupa u komunikaciju sa okolinom.
Kako se ispoljava?
- Selektivni mutizam: dete poseduje jezičke veštine, ali priča isključivo sa „sigurnim” osobama, dok u školi ili pred nepoznatima potpuno ćuti.
- Socijalna anksioznost: ekstreman strah od socijalne procene koji vodi ka izbegavanju javnog govora ili iniciranja razgovora sa vršnjacima.
- Depresivna stanja: drastično snižena verbalna inicijativa, monoton glas bez emocija i osiromašen narativ.
- Sociokomunikativno povlačenje: dete se fizički sklanja iz grupnih aktivnosti, izbegava kontakt očima i deluje kao da „nema šta da kaže”.
Zašto može doći do zabune?
Detetovo ćutanje ili oskudni odgovori često se pogrešno tumače kao stidljivost, nezainteresovanost, pa čak i slabije intelektualne sposobnosti, dok je u osnovi reč o emocionalnoj barijeri.
Šta ako se dete ne uključi u stručni tretman?
Edukativni ishodi:
- nemogućnost realne procene znanja (dete ne odgovara usmeno);
- izbegavanje grupnih projekata i izolacija od obrazovnih aktivnosti;
- kašnjenje u daljem govorno-jezičkom i komunikativnom razvoju.
Socioemocionalni ishodi:
- produbljivanje socijalne izolacije i razvoj hronične anksioznosti;
- trajni zastoj u razvoju semantičkih i pragmatskih veština.
Kako logoped pomaže?
- postepenim izlaganjem govornim situacijama kroz građenje osećaja sigurnosti;
- direktnim radom na semantici i pragmatici kako bi se nadoknadilo propušteno;
- jačanjem verbalnih i neverbalnih strategija za emocionalno samopouzdanje;
- saradnjom sa psihologom radi sinhronizacije podrške.
